Ovaj post pišem iz srca i duše..što mi prvo padne na pamet a poslije ću ga dotjrivati i ispravljati.
Ines je supruga , majka dva odrasla sina, teta u vrtiću, zafrkantica, pjevačica, osoba izuzetna vesela duha. Bila je i ostala takva bez obzira na tešku situaciju koju je imala sa svojim mlađim sinom (tada petnaestogodišnjakom).....znate ona bolest kad vam se sve oko vas ruši a vi ste nemočni. Tri godine trajala je ta agonija njene obitelji, koja je hvala Bogu iz njih.Naših druženja i dogodovština je u ovih ohhhoooo godina bilo napretek .
Događaj od prije par godina:
Jaja
Moj stariji sin ide na more, netko je zamislio da se skrene kod Ines po jaja(koja je nekih 60 km van kursa puta)jer jejedna od mojih teta kod Ines ostavila 82 komada jaja da se ponesu na Zlarin kod mojedruge tete( mame od Ines)Ja i sin smo to glat odbili , ali pritisak na Ines je bio velik jer to su ipak domaća jaja, žuta, friška bla.bla bla. Tako meni navečer zazvoni oko 22 sata telefon.."Stara moja, jaja se moraju sutra nacrtati na Zlarinu, teta je pitala jesu jaja predana a i mama zna da jaja dolaze. Šta sad???". "Imaš li ti jaja kod kuće??" normalno da imam, ali nemam toliku količinu. Ipak ih idem prebrojiti...opet zvoni telefon "čija su jaja ???"pita moja Ines.. kako čija,pa moja jaja, "neće valjati, jaja imaju štambilj, moraju biti jaja bez štambilja"Gle stvarno, ja se uopće nisam sjetila.Uzmem telefon u ruke...već je pola jedanaest navečer zovem mamu....dok sam sve ispričala i dok je ona shvatila o čemu se radi s komentarom"vi ste stvarno lude" prošlo je još petnaest minuta. Ajde mama pomagaj.....javlja mama nakon pola sata " dođi po jaja, imam 80 komada, posudila od ujne i komšinica Pali Branka auto i u jedanaest sati po jaja a moji doma su dobili zadatak da nađu kutiju i novinski papir kako bi se svako jaje posebno zamotalo"Obavimo sve to i javljam da je riješeno....."neće valjati" kaže ona "fale dva jaja i u kakav si papir zamotala, moraju biti od večernjeg lista i kutija mora biti vezana špagom"E, dakle Ines dal ti to mene j.... sad si stvarno pretjerala, u mojoj okolici nema više jaja, pakovano u listove Glorije i špage nemam...uglavnom 80 jaja je otišlo na put.
Zaklele smo se da nećemo nikad akterima ove priče otkriti što se dešavalo sa jajima. Moš mislit...prvi zajednički sastanak na Zlarinu netko spomene jaja a meni jezik brži od pameti pitam tetu jesu jaja sretno stigla. a moja teta će"jesu, samo sestra mi je javila da šalje 82 jaja a ja ih dobila 80, nešto mi je sumljivo u tim jajima...nisu onako velika kao obično i žutanjak je nešto bliijed" Vidim da se mojoj Ines tresu ramena od smijeha, ne smijemo se pogledati...nisam više izdržala.... suze su nam kapale niz lica uz začuđeni pogled moje tete...normalno da smo priznale . Još uvijek su ta jaja tema razgovora i još uvijek izazivaju salve smijeha.
Najnoviji događaj
Vjenčanje-Ave Maria-Ines
Mjesec dana prije vjenčanja pita moja Maja" mama jesi ti skoro čula Ines kako pjeva? Nisam odavno priznam. Maja nastavlja "ja ću je pitati da mi otpjeva u crkvi Ave Mariu", Priznajem da sam bila skeptična...
Poslije telefonskog razgovora sa Ines veli " mislila sam da ću je nagovarati a ona pristala od prve,tak loše ne može biti, kako bude bude.....nek pjeva" U dogovoru sa orguljašom u crkvi Ines šalje note ali on odustaje uz obrazloženje "preteško, ovo su note za sinfornijski orkestar , ne mogu ja to" mi u čudu, tražimo alternativu,pa ne mogu joj dovesti sinfornijski orkestar, može i klavir javlja Ines. Nađemo mi i učitelja klavira u školi, kad je vidio note rekao je"ko pjeva na ove note, neka poznata operna pjevačica, ovo je zahtjevno ali OK budemo nešto napravili"
Dan svatova........odjednom puna kuća pjesme , smijeha...svi prisutni konstatiraju "došla je Ines" Uglavnom da ne duljim, morala je na probu u crkvu sat vremena prije vjenčanja.
Vjenčanje počinje, mlada i njezin pape na ulazu u crkvu, klavir zasvira i kad je moja Ines je pustila svoj anđeoski glas pjevajući Ave Mariu, tako tiho a tako močno da su sam u mnogim očima vidjela suze , a niz moje lice su jednostavno tekle ...znate onaj osjećaj kad ste naježeni od glave do pete. To je tako dobro zvučalo da sam joj kasnije rekla "stara ti si za izlazak u javnost, iskoristi to, uzmi novce" Ines, hvala ti....
( komentar njezina muža je bio"hvala bogu da su došao 16.06. jer je kod kuće bilo nesnošljivo slušati po cijele dane iiiiii, aaaaa...oooooo).
Prije par dana mi javlja"Marko se zaručio, iduće godine svatovi" a ja ko iz topa"nemaš brige ja pjevam u crkvi"
Dakle Ines, znam da me pratiš i zato ti još jednom velim" što god trebaš, bilo kad da trebaš, u količini koju trebaš" ja sam tu.
Ovaj poklon mi je dala uz riječi " mislila sam što će ti kava, piće i takve stvari....kad sam ovo vidjela znala sam da je to poklon za tebe" i uz to još tri slikarska platna a ja normalno kist u ruke ...i zato Ines
" Da te nema trebalo bi te izmisliti "
i da....ništa nisam ispravljala i dotjerivala....to nešto znači zar ne?????
Branka
To što nisi ništa ispravljala niti dotjerivala znači da si pisala iz srca, onako kako je bilo tako su prsti pisali :)))
OdgovoriIzbrišiJajaaaa hahahaha...koja avantura...ne mogu vjerovat!!! Najjače mi je što su žumanjci bili malo blijedi :)))
Suze, naježena koža i ubrazno kucanje srca...to sve mogu zamislit na odličnu izvedbu Ave Marie!
Ovakvi pokloni su punoooo bolji od pića i kave! Bravo za Ines!
Ti ćeš pjevati? Javi gdje da dođemo slušat :)))
pusa