Kad sam u jutro pripremala materijal i radila skicu za popodnevni OS u Koprivnici u organizaciji Marijane Janeković ,tek mi je tad palo na pamet da ću se sigurno susresti sa njezinim krugom prijatelja-slikara i malo me uhvatila trema.....pa kako ću? pa što ću?... slagala sam korak po korak radionicu u glavi cijelim putem do Koprivnice.......Ulaskom u prekrasan i elegantan salon moje domaćice Marijane...svi moji strahovi su nestali........5 sati intenzivnog druženja, puno smijeha ,pitanja, puno boja, prljave ruke , pa ono već poznato"ja to nikad nebum naučila", "ovo ja nemrem" "to na niš ne izgleda" pa do"e sad je dobro", "ma ja zadovoljna" itd itd.
Glavna zabavljačica je bila moja Slavonka Štefanija oliti Štefi (kaže, umjetničko ime), e od Štefi sam dobila primamljivu ponudu "dođi do mene na tjedan dana...svi tvoji....ima se gdje spati ,ima se šta jesti, ima se kobasica, mesa a ja i ti budemo samo slikale...kaj veliš" Primamljivo zar ne?????? E pa evo kak je bilo........
Ti da se bojiš? Pa zašto? Zaista nema potrebe. A svi radovi koje sam ovdje vidjela predivni su. A to govori sve o učiteljici ... možeš biti ponosna.
OdgovoriIzbrišiLijep pozdrav :))
Nema draga čega da se bojiš, prekrasno. Pozdrav. Loredana
OdgovoriIzbrišiDraga Branka, ne mogu vjerovati da si imala tremu, ali sva sreća brzo si se uvjerila da nije bilo razloga za to...lijepo ste se družile, a polaznice su uspješno savladale gradivo i napravile lijepe OS radove! Bravo cure!
OdgovoriIzbrišips. žalim što nisam uspjela odvojiti vrijeme za tebe, ali se nadam da ćeš još koji put navratiti u kc i da neću imati obaveze koje sam imala ovaj put
pusa